nedjelja, 24. veljače 2008.

Tanjuri jednog Ribolovca

Pošto još nisam krenuo na vodu,jer još za moj ribolov nije vrijeme,odlučio sam predstaviti nešto što sam si zadnje uspio nabaviti od ribolovnog pribora.

Riječ je o tanjurima.
Da ne bi bilo one uzrečice: U ribara mokre gaće za večeru ne zna šta će!
Ako već i ne uhvatim ribu za večeru barem je na svojim tanjurima mogu gledati.
Pa evo vam na ogled moj set od jednog ovalnoga većeg tanjura na kojeg smjestimo ulovljen i pripremljen za jelo riblji primjerak i šest okruglih tanjura za šest osoba.

Jako lijep primjerak ovalnog tanjura!Sad slijede okrugli tanjuri. Vjerujem da se ovako krasnih primjeraka riba u tanjuru ne bi posramio niti jedan ribolovac.Sad vidite gdje će završiti moje ribice koje idu doma,na tanjur.
Smatram ove tanjure ribičkim priborom i bilo bi lijepo vidjeti takvih primjeraka po našim trgovinama sa ribolovnom opremom.

Svim vlasnicima takvih ili sličnih primjeraka tanjura želim dobar tek!





četvrtak, 21. veljače 2008.

Biti Ribolovac u Karlovcu

Ribolovac,biti ili ne biti! Kako se postaje ribolovac,vrlo jednostavno.
Jednog dana u životu kad dođeš pored neke vode i nešto se probudi u tebi bilo da je to zaljubljenost u prirodu i ljepotu rijeke ili jezera ili čak i mora.No što raditi uz vodu,promatrati njeno kretanje,promatrati život u vodi i oko nje. U nama se nakon te prve zaljubljenosti u prirodu probudi ona genetski urođena strast prema lovu,u ovom slučaju prema ribolovu.
Ribe,prirodna i ovisno o očuvanju vode zdrava hrana za nas,prvobitno su nas privukle kao hrana,a potom se to pretvorilo u sportski ribolov,ulovi i pusti.
Nakon što smo pomahnitalim ribolovom mrežarenjem i ratom ispraznili riblji fond naših rijeka i jezera,konačno su neki ljudi poduzeli mjere da se to dovede u red i ribe se polako oporavljaju od izlova.Nije kako je nekad bilo ali pomaci na bolje su vidljivi.
Iako sav krivolov nije zaustavljen,mišljenja sam da je to nemoguće,ponovno se formiraju ribočuvari koji koliko toliko doprinesu očuvanju ribljeg fonda.
Siječam se,kao klinac 80ih godina na Karlovačkim vodama nije bilo mjesta a da nema ribočuvara.
U to vrijeme bilo mi je da uhvatim sve vrste riba u našim vodama i pomogučnosti što više i veće,bilo je ribe i naučio sam se dovoljno o njima za svoje potrebe.
Sada mi je ribolov gušt radi odmora uz prirodu i vodu,a ribe su mi manje bitne,ima ih,da se uhvatiti,uzmeš doma ako ti se da u granicama dozvole,a ako ne poslikaš se i pustiš ribu u njeno obitavalište.
Ako pustiš koju ribu imat češ ih i sutra,a ako nosiš svaku doma gledat češ uskoro u praznu vodu.
Iako u Karlovcu dobro gospodare svojim vodama imam i primjedbe što premalo poribljavaju rijeke,previše su koncentrirani na Šarane i Šumbar.
Pričaju kako ima Štuke,pa gdje su te Štuke?
Bio je Rapala Cup na Šumbaru unazad par godina,hrpa ribolovaca kao kad su Ameri napali Iraq,naoružani do zuba sa priborom,pitajte ih koliko su kila Štuke pohvatali ako je ima.
Bitno je u vodu nabacati Šarane da bi se pojedinci mogli slikati!
E tako je to kod nas...dosta za danas nemam više vremena za to.